08 srp Priča o dva brata
Među znatnim brojem doktora dentalne medicine čiji me rad fascinira i koji od srca podržavam, ističe se briljantna osobnost dr. Pascal Magne-a čiji su uradci fascinantne replike zdravih prirodnih stanja. Dr. Pascal ima brata, vrhunskog dentalnog tehničara imena Michel i obojica djeluju u Los Angelesu, USA. 09. ožujka 2021. godine na Instagram profilu poveo je zanimljiv razgovor sa svojim kolegama koji me istinski taknuo iskrenošću i poštenim odnosom prema trajnom problemu koji opterećuje našu struku, a radi se o odnosu doktor/tehničar odnosno ordinacija/laboratorij. Pa pročitajte ako niste:
Pascal Magne: Uspješna ljuskica proizlazi iz složenog skupa odluka i radnji. Možete čuti puno rasprava o dizajnu preparacije, sa ili bez iste, vertikalnoj preparaciji i itd. Preparacija ruba samo je jedan od brojnih elemenata u uspjehu lijepljenih porculanskih restauracija. Temelji uspjeha LPR-a su:
- Dijagnostički pristup, aditivni Wax-up
- Mockup i Mockupom vođena preparacija
- Kvaliteta adhezivno vezanih međufaza porculana, cakline i dentina
- Majstor keramičar!!!
Jednadžba je jednostavna:
1 + 2 + 3 = 50% uspjeha
4 = 50% uspjeha
Ukupno: 100%
XY: Nisu svi toliko sretni da imaju brata koji je iznimno talentirani keramičar.
Pascal Magne: Vjerujte mi, nije nužno lakše imati brata koji je keramičar. Svi vi negdje imate talentiranog „brata“. Vaša je odgovornost pronaći ga.
XY: Slažem se, ali stomatolog treba zaboraviti na cijenu keramike želeći dobiti najbolje.
Pascal Magne: Koliko platite, toliko i dobijete.
Kao što vidite, uvijek ista priča i uvijek isti problemi, no rijetko susrećem ovakvo mišljenje jer jedan veliki dio struke tehničare smatraju nužnim zlom i troškom koji bi trebalo izbjeći, a ne ravnopravnim partnerom u procesu rekonstrukcije. Ovakvo stanje dodatno pogoršava zahuktali proces digitalizacije, koja u većini slučajeva i dalje daje inferiorne krajnje rezultate, ali nezaustavljivo napreduje stvarajući dojam da je čovjek zamjenjiv. Smatram da, iako nam svima nudi veliku pomoć u izradi podloga iz novih materijala i olakšava puno faza rada, u završnim segmentima procesa rekonstrukcija digitalizacija nikada neće zamijeniti ljudsko oko, vještu ruku i iskustvom podržanu razigranu maštu jer je to ono što nedostaje stroju, a ljudski rad pretvara u umjetnost.
Osim toga, u gornjoj diskusiji nedostaje obračun vremena. Ja u svom radu od digitalnih alata koristim samo eLAB protokol, krećem od analognog otiska i modela te finalizaciju u potpunosti radim ručno. Za to mi treba barem dvostruko, a ponekad i više vremena negoli modernim sustavima, međutim dobivam rezultate koje želim i koji oduševljavaju klijentelu. Nadovezujući se na to, kada govorimo o cijeni rada, onda mislim da moje, a i bilo čije tuđe dvadesetpetgodišnje iskustvo i vrhunsko umijeće zaslužuje adekvatnu nagradu. Za početak možda u rangu cijene sata automehaničara, koju svi mi bez prigovora plaćamo za održavanje naših skupih limenih ljubimaca…